BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
UNSKO-SANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U BIHAĆU
Broj: 17 0 P 094011 21 Mals 2
Bihać: 7.11.2022. godine
Općinski sud u Bihaću, sudija Milijan Vasić, ma. iur., rješavajući u pravnoj stvari tužitelja „Verdi“ d.o.o. Bihać iz Bihaća, ulica Kalina bb, koga zastupaju punomoćnici Subhija Đuzić, advokat iz Tuzle, ulica, Stupine B 8/4, Maka Dizdara broj 62 i Emir Imširević, advokat iz Bihaća, ulica Gazi Husrev-begova broj 2, protiv tuženog Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, ulica 5. Korpusa broj 10, koga zastupa punomoćnik I.I.B., zaposlenik tuženog, radi isplate duga, vrijednost spora 4.448,97 KM, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 7.10.2022. godine, u prisustvu punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženog i zakonskog zastupnika tužitelja, donio je dana 7.11.2022. godine, sljedeću
PRESUDU
Obavezuje se tuženi Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko sanskog kantona Bihać da isplati tužitelju „Verdi“ d.o.o. Bihać ukupan iznos od 4.448,07 KM i to prema neplaćenim dijelovima računa, a sa zateznom kamatom kako slijedi:
- na ime neplaćenog dijela računa broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9 - L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, iznosa od 4.368,51 KM sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2016. godine, pa do konačne isplate,
- na ime neplaćenog dijela računa broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, iznosa od 79,56 KM sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2016. godine, pa do konačne isplate, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.575,84 KM (dvije hiljade pet stotina sedamdeset pet konvertibilnih maraka i osamdeset četiri pfeninga), a sve u roku od 30 (trideset) dana od dana donošenja presude.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.710,72 KM (tri hiljade sedam stotina deset konvertibilnih maraka i sedamdeset i dva pfeninga), kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 17.11.2021. godine, po punomoćniku, ovom sudu podnio tužbu protiv tužene, radi isplate duga, te naveo da je tužitelj Ugovorom o cesiji broj: OPU- 1P 410/2018. godine od 10.8.2018. godine postao cesionar tj. sada povjerioc prema tuženom kao cedentu, da je cedent iz ovog ugovora o cesiji tj. raniji povjerioc PZU Apoteka mr. ph. A.A. Cazin imala dospjelo novčano potraživanje prema tuženom u iznosu od 4.448,07 KM, da je ovaj dugovani iznos nastao temeljem zaključenog Ugovora o izdavanju lijekova sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja broj: 03-37-79/15 od 29.1.2015. godine, da tuženi nije ranijem povjeriocu PZU Apoteka mr. ph. A.A. Cazin platio dugovano potraživanje po fakturama - računima, pa je ostao neplaćeni iznos po svakom računu i to: dijelu računa broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9 – L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine u iznosu od 4.368,51 KM; dijelu računa broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine u iznosu od 79,56 KM, da se ne radi o dva računa nego o istim računima samo sa različitom evidencijom, jednom financijskom i jednom koju imaju parnične stranke interno, da je prema Ugovoru o izdavanju lijekova sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja broj: 03-37-79/15 od 29.1.2015. godine određeno da će tuženi po ispostavljenoj fakturi za prethodni mjesec platiti u roku od 90 dana, da je raniji povjerioc tj. cedent temeljem odredbe člana 438 stav 1 ZOO1 dana 15.8.2018. godine, obavijestio tuženog o izvršenoj cesiji i time ispunio i obaveze ranijeg povjerioca koja proističe iz odredbe člana 438 stav 1 ZOO, da je tužitelj prije pokretanja sudskog postupka tužitelj pozvao mirnim putem tuženog da izmiri novčane obaveze koje sada ima prema tužitelju. Tužitelj je predložio da ukoliko tužena ne dostavi odgovor na tužbu, sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), a u skladu sa odredbom člana 182 ZPP2. U toku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, da je cedentu, odnosno PZU Apoteci magistar farmacije A.A. putem pošte dostavljen zapisnik o izvršenoj kontroli dana 28.12.2015. godine, a da je činjenica da je faktura sa orginalnim receptima zaprimljena kod tuženog 7.10.2015. godine, da tuženi nakon prijema fakture sa prilozima imao zakonski rok u skladu sa odredbom člana 481 ZOO, da u roku od 8 (osam) dana ukoliko su smatrali da postoje neke nepravilnosti, da se iste otklone, na način da pozovu drugougovornu stranu ili da dostave, uz obavezu dostavljanja fakture sa receptima za koje su smatrali da su neispravni, a koliko se radi o ugovoru u privredu, navedena odredba zakona predviđa pregled i ispravku bez odlaganja, tuženi je propustio sve rokove koje je imao za primjedbe na fakture, da tuženi sve primjedbe koje je naveo u svom zapisniku iz 2015 godine u kojima je taksativno od tačke 1 do tačke 10 naznačio nepravilnosti koje sadrži recepti pa između ostalog je napisao pod tačkom 1 radni broj 2 zapisnika da nije naznačen datum izdavanja lijeka, zatim nadalje nije naznačen šifra lijeka… Međutim tuženi je nadalje naznačio serijske brojeve u zapisniku recepata koje osporava ali iz ovih serijskih brojeva recepata nigdje nije naznačeno na koji serijski broj recepta se odnosi primjedba odnosno da taj recept ne sadrži datum propisivanja, u konačnici nigdje u zapisniku ne stoje financijske vrijednosti odnosno kako ove primjedbe koje je uočio na zapisniku koje se odnose ne recepte, tuženi mogu uticati na visinu ispostavljene fakture odnosno koji od ovih recepata je umanjen i za koji iznos i kako je upravo došao do ovog iznosa od 4.488,07 KM, da tuženi nije pružio dokaz cedentu, zbog čega i kako je došlo do umanjenja, a to nije dokazao ni uz ovaj zapisnik, pa se spravom zaključuje da je tuženi samovoljno smatrao iz njemu lično poznatih razloga kako i na koji način je umanjivao fakture, a da iste nije vratio izdavaocu fakture nije pozvao izdavaoca fakture da ukoliko postoje neke nepravilnosti da istu fakturu ispravi izdavalac s obzirom da po zakonu o ekonomsko financijskom poslovanju da samo onaj koji izda fakturu može vršiti ispravku i umanjenje i to samo u roku od 8 (osam) dana od dana izdavanja fakture a sve iz razloga što izdavalac fakture ima obvezu da tu fakturu proknjiži u svojim poslovnim knjigama nakon izdavanja prijave PDV u protivnom čini prekršaj, imajući u vidu da je cedent uredno proknjižio fakturu ali na iznos koje je dostavljena tuženom na iznos od 65.383,80 KM i fakturu broj: 01-0-147/15 koja datira od 30.9.2015. godine, istovremeno i broj ima faktura dva borja: 9-L-19-507/15 i također proknjižio u ovim poslovnim knjigama i pratio PDV na fakturu broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine – i broj: ista faktura: 9-U-19-0507/15, ističući da se radi o čisto obligacionom odnosu izvršavanja obaveze jedne i druge ugovorne strane, da tvrdnje tuženog da je tužitelj izvršio falsifikovanje i zloupotrebu ničim nije dokazano u toku postupka, dakle nema pravosnažne osuđujuće presude. Kod svega gore navedenog tužitelj je ostao i u završnoj riječi, opredjeljujući troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.486,56 KM.
Tuženi je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, ističući da ne postoje novčana potraživanja koja tužitelj tužbom potražuje, da je tuženi osporio Ugovor o cesiji i isti vratio upravo zbog osporavanja predmetnih potraživanja, da predmetna potraživanja koja su navedena u tužbi se odnose na fakture koje su bile predmet kontrole propisivanja, izdavanja i fakturisanja izdatih lijekova sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, da je zbog malverzacija istih tuženi podnio krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona, da je tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan, te predlažio sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te obaveže tužitelja da tuženom naknadi troškove postupka. U toku postupka tuženi je ostao kod odgovora na tužbu, te istakao imajući u vidu razloge zbog kojih nije platio tužitelju iznos od 4.488,07 KM, da je neophodno provesti vještačenje vjerodostojnosti recepata koje je tužitelj ispostavio tuženom, račun broj: 9-L-019-0507/2015 i broj: 9-U-019-0507/2015, oba računa od 30.9.2015. godine, s obzirom da se originalni recepti nalaze u Kantonalnom tužilaštvu u krivičnom predmetu broj: T01 0 KTO 0033375 19, koji recepti su predati sa krivičnom prijavom protiv odgovornih lica tužitelja, upravo zbog nepravilnosti utvrđenih na istima, da sud traži od Kantonalnog tužilaštva recepte koje su u vezi sa ispostavljenim fakturama ili predoči iste na uvid vještacima i to grafičko-grafološke struke i farmaceutske struke. U završnoj riječi tuženi je istakao da je dana 29.1.2015. godine s PZU Apotekom „Mr.ph. A.A.“ Cazin zaključio Ugovor o izdavanju lijekova sa liste lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja, a na osnovu člana 37., 38. i 39. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službene novine Federacije BiH, 30/97, 7/02 i 70/08), člana 62. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH, 46/10), Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima („Službene novine Federacije BiH“, 40/10), Odluke o standardima i normativima („Službene novine Federacije BiH broj: 05/03, 18/04, 57/07, 53/08 i 6/11). Navedenim ugovorom, je između ostalog ugovoreno da tuženi ima pravo kontrole provođenja obaveza apoteke, te je Apoteka dužna na zahtjev Zavoda, obezbjediti sve dodatne informacije i dokumentaciju potrebnu za kontrolu, te je nadalje ugovoreno da tuženi ima pravo raskida ugovora ukoliko se utvrde propusti u radu s receptima. Pozivajući se na navedene regulativne odredbe, tuženi je vršio nadzor i intenzivnu kontrolu primjene ugovora zaključenih između tuženog i ugovornih apoteka na području Unsko-sanskog kantona s posebnim akcentom na propisivanje i izdavanje lijekova s Liste lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik USK-a“, 20/13, 8/14). Navedeni nadzor i kontrolu izvršile su posebno formirane komisije tuženog. Komisija imenovana u skladu sa zakonskim propisima, a i zaključenim ugovorom između tužitelja i tuženog ugovoreno je da tuženi ima pravo kontrole provođenja obaveza apoteke, te je apoteka- sada tužitelj dužna obezbjediti sve dodatne informacije i dokumentaciju potrebnu za kontrolu. Također, tuženi ističe da je u postupku koji je prethodio zaključenju ugovora (javni poziv za ugovaranje s apotekama), ovlašteno lice apoteke- tužitelja prilikom prijave na javni poziv za zaključenje ugovora sa tuženim za izdavanje lijekova s liste lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja potpisalo izjavu kojom je saglasno da tužitelj putem svojih organa ili stručnih institucija koje imenuje može vršiti kontrolu izvršenja ugovora. Članom 33. stav 1. i 14. Statuta Zavoda zdravstvenog osiguranja („Službeni glasnik USK-a“, 12/15) definisano da direktor Zavoda organizuje rad i poslovanje kantonalnog zavoda osiguranja, te nadalje da imenuje stručne komisije i lica, a što je i u ovom slučaju učinjeno. Zadatak i cilj formirane komisije je bio da se pregledaju sve fakture dostavljene Zavodu, kao i dokumentacija koja se uz iste dostavlja ( recepti, koji imaju značaj javne isprave), te u tom smislu da se utvrdi da li je količina dostavljenih recepata identična količinama navedenim u fakturi, kao i da li je količina lijekova propisanih od strane ovlaštenog ljekara identična količinama lijekova koji su fakturisani od strane ugovorne apoteke. Kontrola se vršila za fakture i recepte dostavljene ovom Zavodu za 6., 7., 8., i 9. mjesec 2015.godine, a što znači i za period septembar 2015.godine što predstavlja sporni period, te se utvrđivalo da li broj dostavljenih recepata koji su dostavljeni Zavodu odgovora broju koji je naveden na fakturi, kao da li su dostavljeni recepti koji su zaprimljeni u ugovornoj apoteci popunjeni u skladu s regulativnim odredbama Pravilnika o načinu propisivanja i izdavanja lijekova u prometu na malo („Službene novine Federacije BiH, 42/11, 64/11, 82/11). Shodno navedenom, utvrđeno je da određeni broj recepata dostavljenih Zavodu sadrži nepravilnosti i to: nije naznačen datum izdavanja lijeka, nije naznačen datum propisivanja lijeka, nije naznačena šifra lijeka, upisana šifra lijeka od strane magistra farmacije ne podudara se sa šifrom lijeka naznačenoj od strane ovlaštenog ljekara, količina pakovanja izdatog lijeka nije u skladu s propisanom količinom pakovanja lijeka od strane ovlaštenog ljekara, broj pakovanja lijeka koji je propisao ovlašteni ljekar ispravljan je na način da je ugovorna apoteka povećavala količine lijeka i iste fakturisala Zavodu, na receptu kojim se izdavala zamjena lijeka ista nije naznačena, na receptu na kojem ovlašteni ljekar propisuje jedno pakovanje lijeka i nije naznačio „necesse est“ ( ako je broj pakovanja veći od jedan ovlašeni ljekar obavezno stavlja navedenu oznaku), a ugovorna apoteka fakturisala Zavodu količine lijeka veće od jednog pakovanja. Iz svega navedenog, sačinjeni su Izvještaji u kojima je navedeno da se ugovorna apoteka između ostalih i tužitelj, nije pridržavao regulativnih odredbi Pravilnika o načinu propisivanja i izdavanja lijekova u prometu na malo („Službene novine Federacije BiH, 42/11, 64/11, 82/11), te zaključenog Ugovora. Shodno tome, Zavod je navedene izvještaje dostavio Upravnom odboru tuženog, koji je donio Zaključak, kojim je između ostalog, zadužio tuženog da kontinuirano vrši analizu i kontrolu primljenih faktura i recepata, te da shodno utvrđenom činjeničnom stanju postupi u skladu s odredbama zaključenog ugovora. Obzirom da su provođenjem navedenih aktivnosti utvrđeni propusti u radu s receptima, a što znači da se ugovorna apoteka nije pridržavala odredbi Pravilnika o uvjetima za propisivanje i izdavanje lijekova na malo i zaključenog ugovora sa tuženim, tuženi je s ugovornom apotekom PZU Mr.ph. A.A., raskinuo navedeni ugovor. Shodno utvrđenom, te osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo krivotvorenja isprava, obzirom da recept ima značaj javne isprave, a što je definisano Pravilnikom o načinu propisivanja i izdavanja lijekova u prometu na malo, a isto je učinjeno s receptima dostavljenim tuženom na način da su isti prepravljeni da se dostave kao pravi, a samim time i osnovana sumnja da su ovlaštene osobe počinile krivično zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, tuženi je podnio Krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu dana 29.01.2016.godine radi poduzimanja svih zakonom propisanih radnji. Shodno podnesenoj prijavi, formiran je predmet pod poslovnim brojem: T01 0 KTO 0033375 19. Vezano za provedenu kontrolu tuženi je navedeni Zapisnik o kontroli ispostavljenih faktura i recepata za izdate lijekove s Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u Unsko-sanskom kantonu koje su Zavodu zdravstvenog osiguranja ispostavljene od strane ugovorne apoteke za deveti (9) mjesec 2015.godine, te je u Zapisniku navedeno da recepte kod kojih su utvrđene nepravilnosti tuženi ne može prihvatiti te da je tužitelj dužan da ukupnu fakturu za mjesec septembar umanji za vrijednost lijekova izdatih po osnovu navedenih recepata u roku od pet dana od dana zaprimanja zapisnika. Tužitelj nije u ostavljenom roku izvršio umanjenje za sporne recepte, te je tuženi izvršio plaćanje nespornog dijela faktura. Dakle, zapisnikom o provedenoj kontroli tuženi dokazuje da je fakture za 9. mjesec 2015. godine umanjio zbog utvrđenih nepravilnosti u popunjavanju recepata i fakturisanju, a tužitelj nije dokazao da su utvrđene nepravilnosti od strane Komisije netačne. Također, a kako se tuženi očitovao vezano za Nalaz i mišljenje vještaka tuženi ponovno ističe da je vještak u Nalazu utvrdio ono što između stranaka i nije sporno, a to je da je tuženi tužitelju platio sporne fakture u nespornom dijelu. Vještak ukazuje na primjenu odredaba Zakona o računovodstvu, te ukazuje da je tuženi trebao izvršiti povrat faktura i uskladiti stanje s tužiteljem putem knjižne obavijesti. To što vještak navodi je idealno poslovna situacija i da se sa tužiteljem mogla sačiniti knjižna obavijest ne bi ovdje ni raspravljali o tužbenom zahtjevu koji je neosnovan.Vještak je propustio uzeti u obzir činjenicu da je tuženi u Zapisnicima o kontroli ispostavljenih faktura i recepata za izdate lijekove sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja naveo da je ugovorna apoteka u obavezi da ukupnu fakturu umanji za vrijednost lijekova izdatih po osnovu navedenih recepata u roku od pet dana od dana zaprimanja ovog zapisnika, a što tužitelj nije prihvatio, a koje mogućnosti su definisane zaključenim ugovorom između tužitelja i tuženog, gdje je jasno definisano da tuženi ima pravo provođenja kontrole, na način kako to odredi tuženi, a što ni u kom slučaju ne podrazumijeva samo kontrolu prilikom dostavljenih faktura na plaćanje, i postupanje samo u skladu s Zakonom o računovodstvu.Vezano za iskaz A.A., neophodno je osvrnuti se na isti, obzirom da je cjelokupnim iskazom pokušala obmanuti sud, dovesti sud u zabludu prilikom donoštenja odluke, a kako se isti temeljio na činjenicama koje se nikako ne mogu vezati za konkretan predmet spora te je kao takav u potpunosti irelevantan, a u niti jednom dijelu svog iskaza nije uvjerila sud da je tuženi nezakonito izvršio umanjanje fakture, odnosno nije dokazala sudu da su recepti koji su dostavljeni uz fakturu pravilno popunjeni i da isti ne sadrže nepravilnosti bilo kakve vrste. Tuženi također, ističe da je postupak kontrole recepata proveden na osnovu Odluke o imenovanju komisije kojom je jasno utvrđeno pozivajući se na odredbe Statuta tuženog da direktor organizuje rad i poslovanje zavoda, te da imenuje stručne komisije, što je i u ovom slučaju učinjeno, a nadalje u vezi s Odlukom o listi lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja, Pravilnika o uvjetima za propisivanje i izdavanje lijekova u prometu na malo („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 42/11, 64/11 i 82/11), te zaključenog Ugovora, a navedeno je bitno istaći kako bi se sud u potpunosti uvjerio da je tuženi postupak kontrole proveo na prinicipima zakonitosti, a s ciljem da se utvrdi primjenjuju li se odredbe Ugovora zaključenog između Zavoda i ugovorne apoteke za 2015.godinu, te da li se primjenjuju odrebe navedenog Pravilnika. Ovakvim postupanjem tuženog jasno je da ni sama procedura nije narušena, a posebno ako se uzmu u obzir sve utvrđene nepravilnosti koje su i konstatirane Zapisnikom,a o čemu se jos uvijek vode istražne radnje pred nadležnim tužilaštvom kako bi se i potvrdilo navedeno u predmetnom zapisniku, onda je jasno sudu da je ovakav tužbeni zahtjev u cjelosti neosnovan i pravno neutemeljen.
U ovom predmetu po odluci Kantonalnog suda u Bihaću broj: 17 0 Mals 094011 21 Pž od 22.10.2021. godine, ukinuto je prvostepeon rješenje o prekidu postupka u ovoj pravnoj stvari do donošenja konačne odluke Kantonalnog tužilaštva u krivičnom postupku pred navedenim tužilaštvom u broju predmeta T01 0 KTO 0033375 19, te naloženo prvostepenom sudu da u ponovljenom postupku odkloni ukazane povrede te donese novu i zakonitu odluku. Sud je dana 24.1.2022. godine uputio poziv parničnim strankama za pripremno ročište, te proveo isto, kao i vještačenje i glavnu raspravu te donio odluku kao izreci ove presude.
Na ročištu za glavnu raspravu izvedeni su sljedeći dokazi tužitelja: ugovor o cesiji obrađen od strane notara Edine Kečalović iz Bihaća pod poslovodnim brojem: OPU- IP.410/2018 od 10.8.2018. godine, ugovor o izdavanju lijekova sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja poslovodni broj: 03-37-79/15 od 29.1.2015. godine, račun broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine / račun broj: 9 - L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, račun broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine / račun broj: 09-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, obavijest PZU Apoteka A.A. Cazin od 10.8.2018. godine, zaprimljena kod tuženog dana 15.8.2018. godine, poziv za mirno ispunjenje dospjele obaveze od 17.8.2018. godine, prigovor pravnih prednika tužitelja od 12.1.2016. godine, rješenje Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 Ps 074411 16 Mo od 21.1.2016. godine, rješenje Kantonalnog suda u Bihaću: 17 0 Ps 074411 16 Mož od 17.3.2016. godine, obavijest o raskidu ugovora tuženiku od 11.1.2016. godine, poslovodni broj: 04/3-49-191/16, izvod broj: 4 UniCredit Bank za PZO mrph A.A. od 7.1.2016. godine, odgovor na poziv apoteke tuženika zavoda poslovodni broj: 04/5-14-7625/15 od 15.12.2015. godine, čime se očituje nezakonito postupanje tuženika, zapisnik o kontroli za mjesec septembar 2015. godine, odluka o kriterijima, načinu i uslovima odgovaranja na USK, obavijest Zavoda zdravstvenog osiguranja broj: 04/5-14-5377/15 od 7.9.2015. godine, pdv prijava za septembar 2015. godine podnesena po PZU mrph A.A., ios za 2015. godinu između tuženika i apoteke mrph A.A., rješenje agencije za lijekove BIH broj: 10-07.12-5-5021-1/19 od 5.8.2019. godine, dozvola na 5 godina tužitelja, kopija koverte koje je dostavljena na adresu mr. farmacije A.A. od 28.12.2015. godine, akt apoteke mrph A.A. od 30.9.2015. godine, pod poslovodnim brojem: 70/15 sa prijemnim pečatom Zavoda od 7.10.2015. godine pod rednim brojem 6 i p5, uvid i čitanje broja elektronskog naloga od 5.10.2015. godine, izvod iz UniCredit Banke na iznos od 3.274,00 KM, nalaz i mišljenje vještaka Jasminka Derviševića od 30.8.2022. godine.
Na ročištu za glavnu raspravu izvedeni su sljedeći dokazi tuženog: fotokopija ugovora broj: 03-37-779/15 od 29.1.2015. godine, zapisnik o kontroli ispostavljenih faktura i recepata za izdate lijekove s Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u Unsko-sanskom kantonu koje su Zavodu zdravstvenog osiguranja ispostavljene od strane ugovorne apoteke za deveti (9) mjesec 2015.godine, račun broj: 9- U-019-0507/2015, račun broj: 9-L-019-0507/2015, akt tuženog broj: 03-37-110/16 od 6.1.2016. godine, akt tuženog broj: 04/3-49-191/16 od 11.1.2016. godine, krivična prijava broj: 03-37-769/16 od 28.1.2016. godine, akt tuženog broj: 03-49-7448/18 od 30.11.2018. godine, akt tuženog broj: 03-49-3832-1/19 od 1.7.2019. godine, fotokopija finansijske kartice, fotokopija akta tuženog broj: 04/5-14-7625/15 od 15.12.2015. godine, rješenje Kantonalnog tužilaštva broj: A-17/21 od 8.2.2021. godine.
Cijeneći sve izvedene dokaze pojedinačno i u uzajamnoj povezanosti, ovaj sud je u skladu sa odredbom člana 8 ZPP, odluku donio kao u izreci presude na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja iz sljedećih razloga:
Uvidom u ugovor o cesiji obrađen od strane notara Edine Kečalović iz Bihaća pod poslovodnim brojem: OPU- IP:410/2018 od 10.8.2018. godine, sud je utvrdio da je ugovor zaključen između M.M., direktora PZU Apoteka „MR. PH A.A.“ Cazin kao cedent i A.B., direktora Verdi d.o.o. Bihać, kao cesionar, da cedent ustupa cesionaru svoje dospjelo potraživanje koje ima prema tuženom, a na osnovu: Ugovora o izdavanju lijekova sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja broj: 03-37-79/15 od 29.1.2015. godine, dijela potraživanja po računu broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine / računu broj: 9-L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine u iznosu od 4.368,51 KM, specifikacija izdatih lijekova za fakturno razdoblje od 1.9. do 30.9.2015. godine, dijela potraživanja po računu broj: 01-0 146/15 od 30.09.2015. godine / račun broj 9-U-019-0507/2015 od 30.09.2015. godine u iznosu od 79,56 KM, da sa navedenim potraživanjima na cesionara prelaze i sporedna prava, te da cedent ustupa cesionaru svoje potraživanje radi izmirenja obaveza njegovih obaveza prema cesionaru po osnovu Ugovora o snabdijevanju, odnosno izdatih faktura.
Uvidom u ugovor o izdavanju lijekova sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja poslovni broj: 03-37-79/15 od 29.1.2015. godine, sud je utvrdio da je isti sklopljen između tuženog PZU Apoteka mr. ph. A.A., kojim se u članu 1 propisuje da se navedenim ugovorom regulišu međusobna prava i obaveze tuženog i apoteke u vezi sa izdavanjem lijekova koj ise propisuju na teret sredstava obaveze zdravstvenog osiguranja, plaćanja pruženih usluga kao i drugih prava i obaveza ugovornih strana. U odredbi člana 2 Ugovora propisano je, da se apoteka obavezuje da će u okviru provođenja primarne zdravstvene zaštite, obezbijediti nabavku, čuvanje i izdavanje lijekova sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguranim licima zavoda u skladu sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima, važećom odlukom o Listi lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u USK, te propisima kojima se reguliše način propisivanja i izdavanja lijekova i dobrom apotekarskom praksom. Odredbom člana 3 propisano je, da se apoteka obavezuje obezbijediti nabavku lijekova i medicinskih sredstava, skladištenje, čuvanje pod propisanim režimom i izdavanje gotovih lijekova i medicinskih sredstava, vršiti spravljanje, ispitivanje i izdavanje magistralnih lijekova i galenskih pripravaka, provjeravati kvalitet istih, vršiti kontinuiranu kontrolu destilovane vode najmanje 4 puta godišnje, vršiti pregled ispravnosti recepata, sarađivati sa ovlaštenim doktorima primarne zdravstvene zaštite u propisivanju lijekova, davati zdravstvene savjete o načinu upotrebe lijekova, medicinskih, homeopatskih, dijetetskih i herbalnih proizvoda, pratiti i prijavljivati nuspojave, interakcije i pojave alergija, obezbijediti jednomjesečne zalihe lijekova sa Liste lijekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava zavoda. Odredbom člana 4 propisano je, da je apoteka obavezna pratiti potrošnju lijekova primjenu softverskog programa koji je kompatibilan sa softverskim programom zavoda za praćenje potrošnje lijekova, naplaćivati troškove koje neprosljedno snosi osigurano lice u skladu sa važećom Odlukom o neposrednom učešću osiguranih lica u troškovima korištenja zdravstvene zaštite na teritoriji USK, a odredbom člana 5 je propisano, da je apoteka obavezna voditi propisane potrebne stručne evidencije koji se sastoje od: evidencija recepata, knjige evidencije izdatih opojnih droga, evidenciju obavljenih identifikacija ljekovitih tvari i galenskih pripravaka, evidenciju primljenih i izdatih otrova. Odredbom člana 9 Ugovora propisano je, da odgovorna osoba apoteke ne smije izdavati lijek: na recept izvan prostora apoteke, ukoliko recept ne sadrži neophodne propisane oznake, ako je od dana propisivanja lijekova protekli više od 15 dana, ako je od dana propisivanja antibiotika proteklo više od 3 dana, ako je od dana propisivanja lijeka koji sadrži opojne droge i psihotropne supstance proteklo više od 5 dana. Odredbom člana 11 ugovora propisano je, da za izdavanje lijekova na recept se utvrđuje naknada u iznosu od 1,17 KM po receptu u kojoj je sadržan i PDV, u skladu sa jedinstvenom metodologijom kojom se bliže utvrđuju kriteriji i mjerila za zaključivanje ugovora između nadležnog Zavoda zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ustanove, i odluku Upravnog odbora zavoda, te da se navedena naknada odnosi na sve recepte za lijekove sa Liste lijekova. Odredbom člana 15 propisano je, da je apoteka obavezna da svaki 30 dana, odnosno 10. u mjesecu za prethodni mjesec zavodu ispostavlja fakture za izdate lijekove sa Liste lijekova, bez iskazane participacije na fakturi, kao prilog za izdate lijekove uz fakturu, apoteka će dostavljati analizirane recepte po osnovu fakture, kao i propisane podatke u elektronskoj formi za izdate recepte, da je apoteka obavezna uz fakturu za izdate lijekove dostaviti dokaz o uplati (virmanski nalog) na transakcijski račun zavoda naplaćene participacije, za broj realiziranih recepata iz te fakture. Odredbom člana 16 propisano je, da se Zavod obavezuje za ispostavljenu fakturu za prethodni mjesec platiti u roku od 90 dana. Odredbom člana 17 propisano je, da su apoteka, odnosno odgovorni magistar farmacije u organizacionoj jedinici, odgovorni za: sve radnje ili propuštenje radnje usljed kojih je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pojedinca, propusta u unutrašnjoj organizaciji, za zaštitu ličnog statusa osiguranih lica, zaštitu tajnosti medicinskih i drugih informacija, za jednak tretman svih osiguranih lica. Odredbom člana 18 je propisano, da je apoteka dužna Zavodu dostaviti jednom mjesečno izvještaj o potrošnji lijekova izdatih na recept. Odredbom člana 19 je propisano, da ukoliko se kontrolom od strane Zavoda utvrdi neizvršavanje ugovornih obaveza i uočene nepravilnosti ne otklone u datom roku, zavod zadržava pravo jednostranog raskida ugovora, bez otkaznog roka utvrđenog ovim ugovorom. Odredbom člana 20 propisano je, da ugovor ostaje na snazi za period na koji je zaključen, ako ga jedna od ugovornih strana ne otkaže zbog neispunjenja ugovorne obaveze druge strane. Raskid ugovora će se izvršiti ako: se apoteci privremeno ili trajno oduzme odobrenje za rad, apoteka prestane sa radom, se utvrde propusti u radu sa receptima, apoteka nezakonito i nestručno nabavlja, skladišti i izdaje lijekove, se ne vrši izvještavanje Zavoda, u svom radu napravi propuste vezano za zaštitu tajnosti medicinskih i drugih informacija, u radu ne osigura jednak tretman svim korisnicima usluga, ne ispunjava uslove utvrđene propisima, kao i obaveze preuzete ovim ugovorom. Odredbom člana 22 propisano je, da ugovor stupa na snagu danom donošenja i primijenjuje se od 1.2.2015. godine, zaključen na period na 12 mjeseci od dana početka primjene, čije izmjene se mogu vršiti aneksom ugovora uz pristanak ugovornih strana.
Uvidom u račun broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine/račun broj: 9-L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, sud je utvrdio da je PZU Apoteka mr.ph. A.A. Cazin izdala račun na iznos od 65.383,80 KM Zavodu zdravstvenog osiguranja kao kupcu, na ime lijekova sa esencijalne liste.
Uvidom u račun broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine/račun broj: 09-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, sud je utvrdio da je PZU Apoteka Mr.ph. A.A. Cazin izdala račun na iznos od 3.830,58 KM Zavodu zdravstvenog osiguranja kao kupcu na ime usluga izdavanja lijekova.
Uvidom u obavijest PZU Apoteka A.A. Cazin od 10.8.2018. godine, zaprimljena kod tuženog dana 15.8.2018. godine, sud je uvrdio da je PZU Apoteka Mr.ph. A.A. obavijestila tuženog da je PZU Apoteka „MR. PH A.A.“ Cazin kao cedent ustupila cesionaru Verdi d.o.o. Bihać, dospjelo potraživanje koje ima prema Zavodu zdravstvenog osiguranja USK, a na osnovu Ugovora o izdavanju lijekova sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja broj: 03-37-79/15 od 29.1.2015. godine, dijela potraživanja po računu broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine / računu broj: 9-L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine u iznosu od 4.368,51 KM, specifikacija izdatih lijekova za fakturno razdoblje od 1.9. do 30.9.2015. godine, dijela potraživanja po računu broj: 01-0 146/15 od 30.09.2015. godine / račun broj 9-U-019-0507/2015 od 30.09.2015. godine u iznosu od 79,56 KM.
Uvidom u poziv za mirno ispunjenje dospjele obaveze od 17.8.2018. godine, sud je utvrdio da je tužitelj pozvao tuženog da u roku od sedam dana od dana dostavljanja poziva ispuni svoju dospjelu novčanu obavezu prema tužitelju.
Uvidom u prigovor pravnih prednika tužitelja od 12.1.2016. godine, sud je utvrdio da je PZU Apoteka Mr.ph. A.A. izjavila prigovor na Zapisnik o kontroli ispostavljenih računa i recepata za izdate lijekove sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u Unsko-sanskom kantonu.
Uvidom u rješenje Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 Ps 074411 16 Mo od 21.1.2016. godine, sud je utvrdio da je sud odbacio prijedlog predlagatelja PZU Apoteka Mr.ph. A.A. za određivanje privremene mjere osiguranja, kojom se traži da se predlagatelj ovlasti da do kraja januara 2016. godine, izdaje lijekove sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno kojim se traži da se protivniku pedlagatelja Zavodu zdravstvenog osiguranja USK zabrani da poduzima bilo kakve radnje koje sprječavaju predlagatelja za izvršenje Ugovora broj: 03-37-779/15 od 29.1.2015. godine.
Uvidom u rješenje Kantonalnog suda u Bihaću: 17 0 Ps 074411 16 Mož od 17.3.2016. godine, sud je utvrdio da je Kantonalni sud u Bihaću odbio kao neosnovanu žalbu predlagača osiguranja, izjavljenu na rješenje Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 Ps 074411 16 Mo od 21.1.2016. godine, i prvostepeno rješenje potvrdio.
Uvidom u obavijest o raskidu ugovora tuženiku od 11.1.2016. godine, poslovodni broj: 04/3-49-191/16, sud je utvrdio da je tuženi izvršio nadzor i intenzivnu kontrolu primjene navedenog ugovora, a s posebnim akcentom na propisivanje i izdavanje lijekova s Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, te da su provođenjem navedenih aktivnosti utvrđeni propusti u radu s receptima, a što znači da se ugovorna apoteka nije pridržavala regulativnih odredbi Pravilnika o uvjetima za propisivanje i izdavanje lijekova na malo i zaključenog ugovora sa tuženim, te da je, s obzirom da se ugovorna apoteka nije pridržavala navedenih ugovornih odredbi i obaveza da u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima obavlja poslove iz svoje nadležnosti, tuženi obavijestio PZU Apoteka Mr.ph. A.A. da raskida navedeni ugovor počev od 13.1.2016. godine.
Uvidom u izvod broj: 4 UniCredit Bank za PZO Mr.ph A.A. od 7.1.2016. godine, sud je utvrdio da je iznos potraživanja prema Zavodu zdravstvenog osiguranja USK u iznosima od: 3.153,15 KM, 3.751,02 KM, 52.022,83 KM i 61.015,29 KM, te da je ukupni saldo potraživanja u iznosu od 142.220,33 KM.
Uvidom u odgovor na poziv apoteke tuženika Zavoda poslovodni broj: 04/5-14-7625/15 od 15.12.2015. godine, sud je utvrdio da je tuženi dostavio odgovor na poziv u kojem navodi da će plaćanje faktura koje se odnose na mjesec august, septembar i oktobar 2015. godine, tuženi izvršiti u što kraćem vremenskom roku.
Uvidom u zapisnik o kontroli za mjesec septembar 2015. godine, sud je utvrdio da je prilikom provođenja kontrole od strane tuženog utvrđeno da se ugovorna apoteka nije pridržavala regulativnih odredbi Pravilnika o uvjetima za propisivanje i izdavanje lijekova na malo i zaključenog ugovora sa tuženim.
Uvidom u odluku o kriterijima, načinu i uslovima ugovaranja sa apotekama na USK, sud je utvrdio da je predmet istog davanje saglasnosti zavodu da sa apotekama ugovara izdavanje lijekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja, da će Zavod sa apotekama zaključivati ugovore nakon sprovedenog postupka javnog poziva apotekama za obavljanja apotekarske djelatnosti. Odredbom člana 7 propisane su aktivnosti magistra farmacije, a članom 8 odgovornost odgovorne osobe u apoteci, ogranku, depo apoteke ili laboratorije koja je odgovorna za zakonit i stručan rad, koja može voditi samo jednu apoteku, ogranak odnosno depo apoteke ili laboratoriju. Članom 11 je propisano, izdavanje lijekova na teret sredstava Zavoda, a odredbom člana 18 propisano je da su apoteke obavezne, pored evidencije izdatih lijekova na recept, odnosno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, voditi i: a) evidenciju recepata koji nisu na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja, b) laboratorijski dnevnik, c) knjigu evidencije izdatih opojnih droga, d) evidenciju obavljenih identifikacija ljekovitih tvari i galenskih pripravaka, te da navedena dokumentacija mora biti dostupna farmaceutskom inspektoru i kontroloru zavoda. Odredbom člana 19 propisan je nadzor nad radom ugovornih apoteka, gdje stoji da isti obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne politike, odnosno farmaceutski inspektor, a u stavu 6 istog člana propisano je, prilikom provođenja kontrole izvršavanja ugovornih obaveza apoteke, Zavod je obavezan posebno voditi računa o ostvarivanju prava osiguranih osoba zavoda na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno namjenskom korištenju sredstava datih apoteci za tu namjenu prema zaključenom ugovoru. U stavu 7 navodi se, da o izvršenoj kontroli se sastavlja zapisnik u 3 primjerka, od kojih jedan primjerak zadržava kontrolor zavoda, drug ugovorna apoteka, a treći se dostavlja Ministarstvu zdravstva i socijalne politike. Članom 20 je propisano da ugovorna apoteka je obavezna izvještaj o potrošnji lijekova izdati na recept dostaviti zavodu najmanje jednom mjesečno, a po zahtjevu Zavoda i češće, a najkasnije do 5. u mjesecu za prethodni mjesec, da je obrazac mjesečnog izvještaja koji je apoteka dužna da dostavi Zavodu, je sastavni dio softvera za praćenje potrošnje lijekova, te da je ugovorna apoteka dužna jednom godišnje izvještaj o potrošnji lijekova izdati na recept dostaviti Ministarstvu zdravstva, Zavodu, Zavodu za javno zdravstvo USK. Odredbom člana 21 je propisano mogućnost raskida ugovora, koji se može raskinuti i prije isteka roka na koji je zaključen, ukoliko jedna od odgovornih strana ne ispunjava svoje obaveze. U stavu 2 tačka c) člana 21 navedeno je, da raskid ugovora će se izvršiti ako Zavod i drugi ovlašteni organ utvrde propuste u radu sa receptima.
Uvidom u obavijest Zavoda zdravstvenog osiguranja broj: 04/5-14-5377/15 od 7.9.2015. godine, sud je utvrdio da je isti u obavijesti naveo da je da je zbog promjene načina pregleda i provjere izdanih računa i popratne dokumentacije djelomično usporena likvidacija izdanih računa, zbog čega je došlo do kašnjenja plaćanja ljekarnama u odnosu na raniji period, te se očekuje da će se plaćanje ljekarnama u narednom razdoblju vršiti kasnije u odnosu na uobičajeni rok od 30 dana, ali da će isto u svakom slučaju biti izvršeno prema dogovorenim rokovima plaćanja, a maksimalno 90 dana.
Uvidom u PDV prijava za septembar 2015. godine podnesena po PZU mr. ph A.A., sud je utvrdio da je ukupni PDV obračunat na izlaze u iznosu od 24.866,00 KM, da je ukupni izlazni PDV u iznosu od 20.163,00 KM, te da je ukupni iznos PDV-a na isporuke licima koja nisu registrovani PDV obveznici u iznosu od 24.070,00 KM.
Uvidom u rješenje Agencije za lijekove BiH broj: 10-07.12-5-5021-1/19 od 5.8.2019. godine, dozvola na 5 godina tužitelja, sud je utvrdio da je Agencija za lijekove BiH odobrila pravnom licu Verdi d.o.o. Bihać obavljanje djelatnosti prometa lijekova na veliko za aktivnosti nabavke, skladištenja i snabdijevanja na period od 5 godina.
Uvidom u kopiju koverte koje je dostavljena na adresu mr. farmacije A.A. od 28.12.2015. godine, sud je utvrdio da je po istoj uručena pošiljka Zavodu.
Uvidom u akt apoteke Mr.ph A.A. od 30.9.2015. godine, pod poslovodnim brojem: 70/15 sa prijemnim pečatom Zavoda od 7.10.2015. godine pod rednim brojem 5 i 6, sud je utvrdio da se po spisku faktura dostavljaju i fakture: RN.BR. 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine, iznos od 3.830,58 KM i RN.BR. 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine, iznos od 65.383,80 KM.
Uvidom u broj elektronskog naloga od 5.10.2015. godine, izvod iz UniCredit Banke na iznos od 3.274,00 KM, sud je utvrdio da je navedeni iznos uplatio PZU Apoteka A.A. Zavodu, kao svrha doznake navodi se polog participacije za 9. mjesec 2015. godine.
Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Jasminka Derviševića od 30.8.2022. godine, sud je utvrdio da da je vještak na strani 7 svoga nalaza, naveo da su fakture broj 01-0-146/15/9-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, za fakturisano razdoblje od 1.9. do 30.9.2015. godine, sa nazivom usluge lijekovi sa 100% učešća ZZO, za broj recepata ukupno 3.274 naveden iznos sa PDV 3.830,58 KM, broj fiskalnog računa 17941, naveden kao datum plaćanja dan 7.1.2016. godine, po kome je ukupno plaćeno iznos od 3.751,02 KM. U istom nalazu vještaka se navodi da su fakture broj: 01-0-147/15/9-L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, za fakturisano razdoblje 1.9. do 30.9.2015. godine, lijekovi sa 100% učešća ZZO, ukupno 3.274 recepta, sa ukupno 5.865 pakovanja, sa PDV ukupno 65.383,80 KM, broj fiskalnog računa 17942, naveden kao datum plaćanja dan 7.1.2016. godine, u iznosu od 61.015,29 KM, a sve umanjeno po zapisniku 03 37 5621/15-1. Na strani 9 nalaza vještaka u tabeli broj 2, za obračunski period potraživanja od 1.9. do 30.9.2015. godine, a prema gore navedenim fakturama i brojevima računa, vještak je utvrdio da je razlika neplaćenog iznosa ukupno od 4.448,07 KM. Na kraju mišljenja vještaka navodi se da je uvidom u financijske kartice tuženog, utvrdio da je tuženi evidentirao i knjižio u svojim poslovnim knjigama, na ime dobavljača Apoteka mr. ph. A.A., Cazin, na kontu broj 311172, gdje su nastale poslovne promjene ispostavljenih i plaćenih faktura, koje se odnose na lijekove sa esencijalne liste, u kojoj financijskoj kartici tuženog je izvršeno knjiženje promjena u septembru 2015. godine, a gdje je u skladu sa sačinjenim zapisnicima umanjeno za ispostavljene fakture broj 9-L-019-0507/2015 od dobavljača (prednika tužitelja), iznos od 4.368,51 KM, dana 31.12.2015. godine i fakturu broj 9-U-019-0507/2015 na iznos od 79,56 KM, dana 31.12.2015. godine, za ukupno 142 recepta. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvata kao istinit, jer je isti i u toku saslušanja na glavnoj raspravi ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a isti je i u skladu sa materijalnim ispravama: računa broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9 - L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine i računa broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, dakle, tužitelj je dokazao potraživanja po navedenim fakturama, budući da su od stranog tuženog iste djelomično plaćene.
Uvidom u račun broj: 9-U-019-0507/2015, sud je utvrdio da je po izvršenoj uslugi lijekovi sa 100% učešća ZZO, ukupni iznos za naplatu, za fakturno razdoblje od 1.9. do 30.9.2015. godine, tuženog prema PZU Mr.ph A.A. iznos od 3.830,58 KM.
Uvidom u račun broj: 9-L-019-0507/2015, sud je utvrdio da je po izvršenoj uslugi lijekovi sa 100% učešća ZZO, ukupni iznos za naplatu, za fakturno razdoblje od 1.9. do 30.9.2015. godine, tuženog prema PZU Mr.ph A.A. iznos od 65.383,80 KM.
Uvidom u akt tuženog broj: 03-37-110/16 od 6.1.2016. godine, sud je utvrdio da je tuženi dostavio odgovor na prigovor od PZU Mr.ph A.A. Cazin od 5.1.2016. godine, u kojem je naveo da je komisija analizirajući sadržaj izjavljenog prigovora od strane ugovorene apoteke ustanovila da nije prihvatljiva niti jedna povreda na koju žalitelj ukazuje, da su svi navodi žalitelja paušalno navedeni, te nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom kojim bi osporili sadržinu spornog zapisnika.
Uvidom u krivičnu prijavu broj: 03-37-769/16 od 28.1.2016. godine, sud je utvrdio da je tuženi, Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona podnio krivičnu prijavu protiv PZU Mr.ph A.A. Cazin radi počinjenja krivičnih djela krivotvorenje isprava.
Uvidom u akt tuženog broj: 03-49-7448/18 od 30.11.2018. godine, sud je utvrdio da je tuženi Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona dostavio dokumentaciju vezanu za utvrđivanje činjenica koje se tiču provedbe kontrole izvršenja Ugovora o izdavanju lijekova sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja zaključenog između Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona i PZU Mr.ph. A.A. Cazin, Apoteke,,K." Bihać I PZU „Europharm" Velika Kladuša.
Uvidom u akt tuženog broj: 03-49-3832-1/19 od 1.7.2019. godine, sud je utvrdio da je tuženi Ministarstvu unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona dostavio originalne recepte koje je tuženi kontrolisao, a na kojima su prepisivani lijekovi sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i to za mjesec juni, juli, august i septembar 2015. godine.
Uvidom u fotokopiju finansijske kartice, sud je utvrdio da ukupan dug “K.” apoteka vl.mr.ph. K., na ime ortopedskih pomagala iznosi 33.774,33 KM.
Uvidom u rješenje Kantonalnog tužilaštva broj: A-17/21 od 8.2.2021. godine, sud je utvrdio da je tuženom odobren zahtjev za dostavu informacija broj: 04/6-49-387-1/21 od 29.1.2021. godine.
Sud je izveo dokaz saslušanjem parnične stranke, odnosno zakonskog zastupnika tužitelja A.A. koja je na glavnoj raspravi navela da je 1998. godine prva osnovala prvu privatnu apoteku u USK, da je ugovor sa tuženim zaključen 29.1.2015. godine kojim su definisane obaveze ugovornih strana, između ostalog da tuženi u roku 90 dana plati apoteci fakturisano potraživanje, a na upit suda ista je pojasnila da u pogledu duplo vođenih evidencija pored fiskalnih računa i internih evidencija po istim potraživanjima, navela da je tuženi imao svoj softver za plaćanje računa za izdate lijekove i pojasnila tačno šta koji broj i numerisani dio sa fakture znači Usluga izdavanja lijekova na recept, L koji predstavlja vrijednost izdanih lijekova osiguranim licima za taj konkretan mjesec, da naredna tri broja u niz u predstavljaju numeričku oznaku općine, itd…, te da je od strane tuženog postojala striktna naredba kako mora izgledati račun, odnosno faktura, da bi je tuženi primio na protokol. Ista je navela da sve obaveze iz zaključenog ugovora apoteka je uredno izmirivala, te da u njihovoj poslovnoj saradnji nije bilo nikakvih problema u pogledu plaćanja do kraja mjeseca maja 2015. godine, kada se izmijenila struktura rukovodioca tuženog, a da prva kašnjenja u plaćanju od strane tuženog počinju početkom septembra 2015. godine, da su se pismeno obraćali tuženom 7.9.2015. godine i da su za sve ispostavljene fakture uredno plaćeni PDV.
Među parničnim strankama je nesporno da su tužitelj i tužena bili u ugovornom odnosu po navedenim ugovorima.
Među parničnim strankama je sporan osnov i visina potraživanja.
Sud je u toku cijelog postupka dužan da po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako je tužitelj svojom tužbom inicirao parnični spor, navodeći da mu je tuženi dužan gore označeni iznos na ime računa broj: 01-0-147/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9 - L-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine i računa broj: 01-0-146/15 od 30.9.2015. godine ili računa broj: 9-U-019-0507/2015 od 30.9.2015. godine, za rješavanje ovog spora mjerodavan je ZOO3.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Odredbom člana 51 stav 1. ZOO, propisano je da svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov, tj. osnov ili kauzu (causa) ugovora koja je njegov cilj, odnosno svrha ugovora (causa finalis). Odredbom člana 71 stav 1. ZOO, propisano je da ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona, bilo po volji stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo, a odredbom člana 99 propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelu obligacionog prava određenim ZOO. Odredbom člana 124 ZOO propisano je, da u dvostranim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije šta drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obaveza, ili pod uslovima predviđenim odredbama ZOO raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu. Odredbom člana 436 ZOO propisano je da povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim, prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onoga čiji je prenos zabranjen zakonom ili ako je vezano za ličnost povjerioca, ili ako se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga, da ugovor o odstupanju nema dejstvo prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorila da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga, ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka, a odredbom člana 438 ZOO propisano je, da za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika ali je odstupila, dužan obavijestiti dužnika o izvršenom odstupanju, a odredbom člana 440 ZOO propisano je, da prijemnik ima pravo da na dužniku isto koje je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.
Odredbom člana 37 ZOZO F BiH4, propisano je da zdravstvena zaštita se pruža osiguranim licima u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika, s kojima je kantonalni zavod osiguranja zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite, a članom 38 istog zakona je propisao, da se ugovorima utvrđuju: vrsta, obim i kvalitet zdravstvenih usluga koja zdravstvena ustanova pruža licima, naknade koje kantonalni zavod plaća za pružanje ugovorenih usluga, način obračunavanja i plaćanja usluga i duga uzajamna prava i obaveze ugovarača, a odredbom člana 39 Zakona je propisano, da ugovori zaključeni između kantonalnih zavoda osiguranja i zdravstvenih usluga na njegovom području važe u pogledu ugovornih naknada za zdravstvene usluge, a sve kantonalne zavode osiguranje čija osigurana lica koriste usluge tih zdravstvenih ustanova. Odredbom člana 111 tačka 4) propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 – 2.000,00 KM kazniti pravno ili fizičko lice ako onemogući pregled i nadzor, te financijsku kontrolu poslovanja.
Odredbom člana 7, a u vezi sa odredbom člana 123 ZPP, propisano je raspravno načelo, tj. da je na strankama teret dokazivanja činjenica na kojima se temelje navodi i zahtjevi stranaka koje smatraju relevantnim. Sud je mišljenja da je dokazanost tužbenog zahtjeva proizašla upravo iz gore obrazloženih materijalnih isprava, posebno računima broj 01-0-147/15 ili računa broj: 9-L-019-0507/2015, oba od 30.9.2015. godine, te računa broj: 01-01-146/15 ili računa broj: 9-U-019-0507/2015, oba od 30.9.2015. godine, a čija visina neplaćenog dijela je potvrđena nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Jasminka Derviševića od 30.8.2022. godine, da je visina potraživanja prema mišljenju ovog suda u ovom konkretnom slučaju dokazana od 4.448,97 KM, odnosno da konkretno prema pravilu o teretu dokazivanja, tužitelj je dokazao da je ugovorom o cesiji broj: OPU-IP: 410/2018 od 10.8.2018. godine pravilno preneseno potraživanje sa cedenta na cesionara, dakle, dospjelo potraživanje koje je cedent imao prema tuženom, a da tvrdnje tuženog o pravilnosti popunjenosti recepata, koje je isticao u ovom konkretnom postupku, prema mišljenju ovog suda iako su tačne, ne mogu biti odlučujuće u pogledu ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, s obzirom da tuženi nije isticao protivtužbeni zahtjev, niti je potraživao bilo kakav drugi vid štete pričinjene po njegovim navodima nepravilnim popunjavanjem recepata od strane tuženog. Navodi tuženog na glavnoj raspravi da je tužitelj izvršio fasifikovanje i zloupotrebu recepata, a s obzirom se recept ima smatrati javnom ispravom, dakle istinito je ono što se u njemu navodi, kako su na popunjene recepte i ispostavljene fakture plaćeni PDV, nije od odlučujućeg značaja za sud ni visina potraživanja koja je nesporno dokazana kako po fakturama tako i po nalazu i mišljenju vještaka, a pogotovo nije od uticaja navod tuženog da se recepti nalaze kod Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, u formiranom predmetu broj: T01 0 KTO 0033375 19, s obzirom ako su isti predmet krivične prijave i istrage pred tužilaštvom, onda u tom krivičnom postupku ovaj parnični sud ne može prejudicirati ishod istog, dakle, ne postoji pravosnažna krivična presuda u ovom momentu koja bi dokazala tačnost navoda tuženog u pogledu krivotvorenja recepata, te ukoliko bi se i ishodila takva krivična presuda, ona bi svakako kasnije mogla biti pravni osnov za naknadu štete tuženog. Navodi tuženog da je ugovor sa prednikom tužitelja (cedentom) raskinut, sud ne smatra spornim jer isto proizlazi iz obavijesti o raskidu ugovora tuženog od 11.1.2016. godine broj 04/3-49-191/16, o čemu je obaviještena i PZU Apoteka mr. ph. A.A. 13.1.2016. godine. S obzirom da se radi o ugovoru koji je potpisan 2015. godine za istu godinu, sve dostavljene fakture, a koje tuženi je uredno plaćao po istom ugovoru, pa i u većinskom dijelu i same sporne ove dvije fakture, a koje su na strani 7 nalaza vještaka navedene kao plaćene 7.1.2016. godine i to: u iznosima od 3.751,02 KM i u iznosu od 61.015,29 KM, dakle, tuženi nije ovlašten sam odlučivati koji dio i koliki iznos potraživanja tužitelja po predmetnim fakturama treba platiti, odnosno, ne treba. Prema mišljenju ovog suda tuženi je bio ovlašten da provede kontrolu prema svim važećim materijalnim propisima iz navedene oblasti, a tu kontrolu je i izvršio, te u tom dijelu postupanje tuženog i nije sporno, te njegovi navodi u ovom postupku ne mogu se dokazivati u pogledu krivične ili bilo koje druge odgovornosti tuženog.
Sud je mišljenja da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, jer je odredbom člana 15 Ugovora o izdavanju lijekova sa Liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja broj: 03-037-79/15 od 29.1.2015. godine, propisano da je apoteka obavezna da svakih 30 dana, odnosno 10. u mjesecu za prethodni mjesec, zavodu ispostavlja fakture za izdate lijekove sa liste lijekova bez iskazane participacije na fakturi, kao prilog za izdate lijekove uz fakturu, apoteka će dostavljati analizirane recepte po osnovu fakture kao i propisane podatke u elektronskoj formi za izdate recepte, da je apoteka obavezna uz fakturu za izdate lijekove dostaviti dokaz o uplati (virmanski nalog) na transakcijski račun zavoda naplaćane participacije, za broj realizovanih recepata iz te fakture, a što je tužitelj dokazao izvedenim materijalnim ispravama obavijest PZU Apoteka mr. ph. A.A. Cazin od 10.8.2018. godine. S obzirom da je odredbom člana 16 propisano, da se zavod obavezuje za ispostavljenu fakturu za prethodni mjesec platiti u roku od 90 dana, tužitelj je dokazao da tuženi tako nije postupio, a sam tuženi u toku postupka i ne spori da nije uplatio cjelokupne iznose potraživanja po predmetnim fakturama. Dokaze tužitelja krivična prijava broj: 03-37-769/16 i akt tuženog broj: 03-49-7448/18, ne mogu dokazivati osnovanost neplaćanja navedenih faktura, pogotovo ako se ima u vidu načelo presumpcije nevinosti.
Na dosuđeni iznos glavnog duga sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu po opredjeljenom zahtjevu iz tužbe shodno odredbi člana 324 i člana 277 ZOO.
Sud je prilikom odlučivanja o ovoj pravnoj stvari cijenio sve navode i prigovore stranaka, ali ih neće posebno sve i obrazlagati, jer smatra da nisu od uticaja na drugačiju njegovu odluku.
Odluku o troškovima postupka sud je donio na osnovu odredbe člana 383, 386 stav 1 ZPP, te je tuženog obavezao da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.575,84 KM, koji se odnose na taksu na tužbu u iznosu od 177,92 KM, taksu na presudu u iznosu od 177,92 KM, čija visina je određena tarifnim brojevima 1 i 2 Tarife sudskih taksa člana 43 ZOST5, a iz razloga što je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, tuženu obavezao i na naknadu troškova postupka zastupanja tužitelja od strane punomoćnika iz reda advokata, i to za sastav tužbe iznos od 240,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu dana 25.2.2021. godine iznos od 240,00 KM, na ime sastava žalbe na rješenje o prekidu postupka od 30.6.2021. godine u iznosu od 300,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu dana 4.4.2022. godine u iznosu od 240,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 15.6.2022. godine u iznosu od 120,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 18.7.2022. godine u iznosu od 120,00 KM, zastupanje na glavnoj raspravi dana 6.10.2022. godine iznos od 240,00 KM, zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 7.10.2022. godine u iznosu od 120,00 KM, troškovi vještačenja po vještaku financijske struke u iznosu od 600,00 KM, sve u skladu sa odredbama člana 12, 13 stav 1 tačka a), b), c), d) AT F BiH6.
Sud je odbio tužitelja preko traženog iznosa troškova parničnog postupka u iznosu od 3.710,72 KM, a koji se odnose na naknadu korištenja vlastitog putničkog vozila, naknade troškova odsustva iz kancelarije zbog putovanja na relaciji Tuzla – Bihać – Tuzla (4 dolaska x 9 sati), jer jedan od punomoćnika tužitelja je sa sjedištem advokatske kancelarije u Tuzli, dok je drugi punomoćnik sa svojim sjedištem kancelarije u Bihaću, s toga sud smatra da je takav opredjeljeni zahtjev za naknadu troškova za zastupanje od strane punomoćnika koji je udaljeniji od sjedišta suda sa svojom advokatskom kancelarijom neosnovan, a zbog činjenice da je tužitelj mogao angažovati i drugog punomoćnika advokata sa područja suda pred kojim se vodi postupak, tako da prema odredbi člana 26 tačka 5. AT F BiH, tužitelj i ne bi imao navedene troškove, te je njegov punomoćnik iz Tuzle ne bi ni upotrebljavao vlastiti automobil niti imao navedene sate odsustva iz kancelarije da se radilo o advokatu sa kancelarijom sa područja sjedišta suda, sud te troškove smatra nepotpunim imajući u vidu odredbu člana 10 stav 2. ZPP. Sud naglašava i to, da je prvobitno, tužitelj svakako imao slobodu izbora da angažuje bilo kog punomoćnika, tj. advokata, iz ma kog mjesta, ali troškove koji nisu potrebni za vođenje parnice, u tom slučaju, bi trebalo da snosi sama stranka u postupku, tj. logično je da te troškove snosi sama stranka koja je angažovala punomoćnika iz udaljenog mjesta, a što bi moglo biti prihvatljivo samo pod uslovom da postoji opravdan razlog (služenost predmeta, potrebna posebna specijalistička znanja iz određene oblasti, specifičnost dokaznog postupka i sl.), a takvi razlozi ne postoje u ovom konkretnom slučaju (takav stav zauzeto je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u svojoj odluci broj: AP-2765/19 ).
U skladu sa gorenavedenim sud je odlučio kao u izreci presude.
SUDIJA
Milijan Vasić, ma. iur.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopušteno je izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a putem ovog suda.
1 Zakon o obligacionim odnosima, „Službeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list R BiH“, broj 2/92, 13/93 i 13/94, te „Službene novine Federacije BiH“, broj 29/03 i 42/11 – u tekstu ZOO.
2 Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u tekstu: ZPP.
3 Zakon o obligacionim odnosima, „Službeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list R BiH“, broj 2/92, 13/93 i 13/94, te „Službene novine Federacija BiH“, broj 29/03 i 42/11, u daljem tekstu: ZOO.
4 Zakon o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine, („Slubžene novine Federacije BiH“), broj: 30/97, 7/02 i 70/08-u tekstu: ZOZO F BiH.
5 Zakon o sudskim taksama Unsko sanskog kantona, „Službeni glasnik Unsko sanskog kantona“, broj: 10/19 i 25/20 u tekstu: ZOST.
6 Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 22/04 i 24/04 – u tekstu: AT F BiH.